Dan sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve

Objavio 20. lipnja 2017. Nekategorizirano Nema komentara

Saborski zastupnik HSS-a Davor Vlaović zatražio je stanku u Hrvatskom saboru kako bi iskazao nezadovoljstvo zbog zanemarivanja Lipanjskih žrtava , Stjepana Radića, Pavla Radića i Đure Basaričeka, od strane aktualnog predsjednika Sabora,  za koje je upravo Hrvatski sabor 20.lipnja proglasio Danom sjećanja na Stjepana Radića i Lipanjske žrtve. Pozvao je da svi saborski zastupnici minutom šutnje odaju počast žrtvama atentata u beogradskoj skupštini te rekao:

„Poštovani,  kolegice i kolege,

na današnji dan, 20. lipnja 1928. godine u beogradskoj Skupštini, Puniša Račić, član Srpske radikalne stranke ustrijelio je zastupnike Hrvatske seljačke stranke.

Taj događaj bio je prekretnica u hrvatskoj povijesti. Atentat na Stjepana Radića bio je atentat na cijeli hrvatski narod, najbrutalniji i najbarbarskiji zločin u povijesti Hrvata. To nikada ne smijemo zaboraviti. Ideologiju koju je ostavio njegujemo i danas, ona je utemeljena na načelima slobode, društvene pravice i demokratičnosti koju mogu provoditi obrazovani građani. Na Radićevoj ideologiji temeljen su program svih hrvatskih političkih stranaka. Tih načela nikada se ne smijemo odreći.

Stjepan Radić zalagao se za poštovanje i prava hrvatskoga naroda. Dobrodošao bi nam i danas, kao i njegova poznata poruka izgovorena u Hrvatskom saboru 1918. „Ne srljajte kao guske u maglu!” kojom je proročanski predvidio u kakvim će se političkim okolnostima naći hrvatski narod.

Ova, kao i mnoge druge njegove rečenice bezvremenske su. Radić bi svima, ne samo nama HSS-ovcima trebao biti jedan od glavnih uzora iz povijesti u izgradnji demokratskog društva i vrijednosti. Umjesto toga, mi se bavimo nacionalizmom, svađamo se zbog Tita i Pavelića, dijelimo na partizane i ustaše u 21. stoljeću.

Jako gospodarstvo i obrazovani građani su temeljne Radićeve paradigme,  to vrijedi i danas. Hrvatski opstanak isključivo ovisi o nama samima, o gospodarskom razvoju koji mora biti temeljen na najkvalitetnijem obrazovanju hrvatske mladosti, sam Radić je rekao: „Što više škola to manje robova. Što više znanja, to više imanja.“   Usmjerimo se na izgradnju zdravije budućnosti, nikako vraćanjem u prošlost, budimo Radićevi sljedbenici. Nitko ne treba, niti može očekivati da će netko drugi nešto poduzeti, promijeniti, krenimo svako od sebe jer „Smo je jedan kutak svemira koji sigurno možemo učiniti boljim, to smo mi sami“,  budimo bolji za Radića, za sigurniju budućnost i pravedniju Hrvatsku.

Treba nam daljnja izgradnja demokracije, kao što je Radić rekao: “Treba da nam bude jasno da opstanak malih naroda, kao što je naš, ovisi o njihovoj demokratičnosti, o njihovoj životnoj snazi uvjetovano stupnjem intenziteta njihova demokratskog duha i da o tom stupnju ovise njihovi izgledi u budućnosti…”.

Bojim se kamo smo mi krenuli, ne znam gdje danas srljamo i do kud i gdje će nas ova vlast odvesti. Ovo čak nije ni vlast koju je birao narod, jer u vlasti je danas i oporba. Oni su se sami izabrali. Mi u prevari birača nismo htjeli i nećemo sudjelovati.  Završit ću, kako je i Stjepan Radić završio svoj poznati govor:

Gospodo!
Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima poživjeti toliko to neće biti dugo da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.

Uz dodatak da nama ne preostaje nego čekati, da se narod osvijesti kako su ga dobro zajahali.

Vjera u Boga i seljačka sloga!

Ostavi komentar