ZA snažniju zaštitu proizvođača mlijeka

Objavio 1. veljače 2016. Nekategorizirano Nema komentara

Prošlog su tjedna Europski pučani po drugi puta u ovom sazivu Europskog parlamenta održali javno saslušanje o Europskom sektoru mlijeka te raspravili o uzrocima i posljedicama sadašnjeg teškog stanja i perspektivama za europski sektor u budućnosti. Na saslušanju su uz zastupnike Europskih pučana sudjelovali i brojni zastupnici drugih političkih klubova zastupnika.

U uvodnom izlaganju povjerenik za poljoprivredu i ruralni razvoj Phill Hogan prezentirao je dosadašnji rad Europske komisije te do sada poduzete aktivnosti na olakšavanju teškog stanja poljoprivrednika, proizvođača mlijeka. Upozorio je kako je unatoč krizi i smanjenju potražnje za mlijekom i mliječnim proizvodima na globalnom tržištu proizvodnja mlijeka u Europi porasla te se očekuje daljnji pritisak na ionako niske cijene mlijeka. Od mjera koje je Komisija poduzela tijekom 2015. godine spomenuo je Shemu poticanja skladištenja mlijeka i mliječnih proizvoda, a za 2016. godinu najavio je produžetak tih mjera do rujna 2016. te najavio iznos od 30 milijuna eura u svrhu promidžbe mliječnih proizvoda i svinjetine. Usvojeni paket mjera Europske komisije za države članice od 500 milijuna eura u rujnu 2015. godine sadržavao je čak 420 milijuna eura s ciljem osiguranja brzog dotoka novca onima kojima je potreban. Također je naveo podatak da neke države članice još nisu zatražile korištenje tih sredstava pri čemu ih nije imenovao. To se odnosi nažalost i na Hrvatsku, jer Ministarstvo poljoprivrede u mandatu bivšeg ministra Jakovine nije raspisalo natječaj za raspodijelu 1,8 milijuna EUR-a koliko je pripalo Hrvatskoj za pomoć sektoru mlijeka i mesa. Nakon objave paketa u rujnu, državama članicama dopuštena su avansa plaćanja izravnih poticaja bez nekih restrikcija koje su prethodno postojale.

Povjerenik je obećao kako će i dalje poduzimati mjere za pomoć onima u potrebi te da posjetima Srednjoj i Južnoj Americi te Aziji nastoji na međunarodnom tržištu stvoriti dobre uvjete za poljoprivrednike.

U nastavku saslušanja, stajalište o stanju i mjerama koje je potrebno poduzeti iznio je prof.dr.sc. Ludwig Theuvsen sa Sveučilišta u Goettingenu u Njemačkoj. Podsjetio je kako je EU glavni svjetski proizvođač i izvoznik mlijeka i mliječnih proizvoda te da su glavni uzroci recentne krize u mliječnom sektoru pomanjkanje potražnje zbog krize u Kini, ali i loše gospodarske situacije u trećim zemljama, zatim ruski embargo na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU te u manjoj mjeri aktivne poljoprivredne politike koje se provode u Sjedinjenim Američkim Državama te Australiji i Novom Zelandu kao konkurentskim tržištima EU. Kao mjere koje valja poduzeti predložio je osiguranje od rizika niske cijene, unaprjeđenje Zajedničke poljoprivredne politike i s njome povezanih propisa o tržišnom natjecanju, ali se usprotivio reguliraju količina proizvodnje (kvotama) te višim interventnim cijenama. Za ovo posljednje drži da samo povećava pretjeranu proizvodnju.

Prof.dr.sc. Andrzej Babuchowski sa sveučilišta u Olsztynu u Poljskoj ustvrdio je kako danas postoji samo jedno – globalno tržište. Cijena proizvodnje mlijeka u Sjedinjenim Američkim Državama uvjetovana je istim uvjetima kao i u Europi. Za razliku od Europe, cijena energije i hrane za životinje u SAD-u je povoljnija te je i to čimbenik njihove konkurentnosti. Zauzeo se za mjere regulirane automatske kompenzacije neravnoteža, bolje uređenje odnosa između proizvođača i otkupljivača mlijeka, osvajanju novih tržišta te podršku programu za dostavu mlijeka obrazovnim institucijama. Napomenuo je kako nije na odmet razmisliti i o modificiranom sustavu kvota. Lokalni proizvođači imaju prednost u opskrbi mlijeka školama prema shemi koja je usvojena, no nažalost prema podacima koji nam dolaze iz hrvatskih škola, Ministrstvo poljoprivrede je u mandatu ministra Jakovine protežiralo mljekarsku industriju i njima omogućilo opskrbu škola mlijekom, a ne obiteljskim gospodarstvima kako je to predviđeno.

Dr. Aurelié Trouvé s Pariškog tehnološkog instituta za znanosti o životu, prehrani i okolišu dala je pesimistična predviđanja za sektor mlijeka te ukazala na posljedice provođenja dosadašnjih politika. Na Zajedničku poljoprivrednu politiku, uz već spomenute razloge, dodatno utječe odnos valuta eura i američkog dolara, ali i pregovori o TTIP-u za koje smatra da su povoljniji za američku stranu. Kao europske politike budućnosti vidi bolju organizaciju tržišta, potpore koje bi odgovarale cikličkom kretanju cijena na tržištu (današnji ciklusi traju od 3 do 5 godina), reguliranje volumena proizvodnje i cijena u krizi primjenom „sheme zamrzavanja stanja“.

Johann Koeltinger, predsjednik Austrijskog udruženja proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda zauzeo se za povećanje kvalitete proizvoda, a ne za povećanje kvantitete proizvodnje. Istaknuo je kako je 90 % proizvodnje mlijeka u EU i prodano na tržištu EU. Zauzeo se za poboljšanje posebnih mjere za brdsko planinska područja i izolirane otoke što je ujedno bilo i glavnina rasprave zastupnika iz država članica u kojima se mlijeko proizvodi upravo u tim područjima. Naveo je i primjer Austrije u kojoj proizvodnja mlijeka iz ekološkog uzgoja čini 50% ukupne potražnje za mlijekom, tako da i proizvođači imaju korist od više cijene mlijeka bolje kvalitete.

Tibor Melykuti, predsjednik Mađarske organizacije za mlijeko i mliječne proizvode, ukazao je na kršenja europske pravne stečevine i sumnju u prijevare u odnosima među dionicima u lancu opskrbe hranom, kao i potrebu veće kontrole „dumpinga“. Založio se za istraživanje iskustva stečenih tijekom reforme sektora šećera te za povećanje pomoći proizvođačima mlijeka i podizanja interventnih cijena.

U raspravi koja je uslijedila, prisutni zastupnici iz različitih političkih grupa unutar Europskog parlamenta pohvalili su interes Europskih pučana za predmetnu temu te konstatirali da je recentna kriza prisutna u cijelom poljoprivrednom sektoru. Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir pitala je stručnjake o načinu zaštite proizvođača mlijeka i ugovornim odredbama koje imaju proizvođači u njihovim zemljama s otkupljivačima, spomenuvši situaciju u Hrvatskoj u kojoj proizvođači ne mogu samostalno raskinuti ugovor dok otkupljivači to mogu napraviti u svakom trenutku bez posljedica. Također je upitala i za komentar o evidentnoj razlici u cijenama mlijeka između novih i starih država članica unatoč smanjenju proizvodnje mlijeka u novim državama članicama i istočnom dijelu Europe, dok se s druge strane mlijeko u te zemlje pojačano uvozi iz ostatka Europe. Također je upitala koliku ulogu u tom procesu ima razlika u troškovima proizvodnje između istoka i zapada Europske unije, tj. novih i starih država članica. S ovim njenim pitanjem se složio i rumunjski eurozastupnik Daniel Buda rekavši da je pad otkupnih cijena mlijeka jako nepovoljno djelovao i na rumunjske poljoprivrednike.

U odgovoru na pitanja zastupnice Petir dano je nekoliko primjera ugovorne zaštite proizvođača u Francuskoj, Austriji i Mađarskoj. G. Koeltinger kazao je kako je 90 % poljoprivrednika u Austriji članom poljoprivredne zadruge te da zadruga pregovara o uvjetima i cijeni s otkupljivačima. Ugovori se potpisuju između zadruge i proizvođača i traju godinu dana te se produljuju, a zadruga ne može raskinut ugovor proizvođaču. Taj sustav dobro funkcionira u Austriji već 20 godina. U Mađarskoj je situacija nešto lošija ali se ugovori potpisuju na 6 mjeseci, a donedavno je bilo samo na 3 mjeseca. Otkupna cijena mlijeka određuje se od mjeseca do mjeseca i otkupljivači ne mogu jednostrano raskinuti ugovor. U Francuskoj je vrlo visoka organiziranost poljoprivrednika što doprinosi da ugovori traju po 5 godina. Dio danas postojećih ugovora sklopljen je prije jače organizacije proizvođača u proizvođačke organizacije tako da veći dio otkupa organiziraju otkupljivači, a ne zadruge. Dr. Trouve smatra da u Francuskoj treba ojačati strukturiranje udruga koje su danas organizirane teritorijalno, a upravo zbog potrebe pokrivanja većeg područja proizvodnje.

Na pitanja o različitim troškovima proizvodnje između država članica, prof.dr.sc. Ludwig Theuvsen rekao je kako nema velike razlike u troškovima proizvodnje među državama članicama. Međutim, izvjesni su i vidljivi različiti oblici politika u državama članicama. Te razlike proizlaze upravo iz tih različitih nacionalnih politika, a kao pozitivan primjer istaknuo je Poljsku. Konkurentnost ne ovisi o regiji već o tome kako se proizvodi i je li zatvoren cijeli ciklus proizvodnje. Uz austrijski uspješan primjer potražnje za ekološki proizvedenim mlijekom, kazao je kako danas dobro prolaze proizvođači ekoloških proizvoda jer konvencionalno u Austriji ima malu vrijednost.

Ostavi komentar