87. obljetnica smrti velikana hrvatske politike i osnivača i vođe HSS-a, Stjepana Radića

Objavio 18. rujna 2015. Nekategorizirano Nema komentara

Županijska organizacija Hrvatske seljačke stranke Brodsko-posavske županije , 08.08.2015., obilježila je godišnjicu smrti Stjepana Radića. Paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća kod spomenika Stjepanu Radiću  u Slavonskom Brodu.U crkvi Presvetog Trojstva održana je misa zadušnica koju je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana pater Franjo Jurinac. Pater Jurinac je u propovijedi govorio o važnosti svevremenskog  nauka Stjepana Radića i politici usmjerenoj na očuvanje života sa selom i poljoprivredom koju je pozvan provoditi HSS kao nositelj i čuvar upravo te politike. Završio je propovijed parafrazirajući Radićev nauk rekavši Ova zemlja nije na prodaju“.  To mora biti moto i vodilja svih hrvatskih politika.

Predsjednik županijske organizacije HSS-a Davor Vlaović usporedio je Radićevo i naše vrijeme rekavši kako je Stjepan Radić vizionarskom politikom i približavanjem svakom građaninu uspio ujediniti hrvatski narod, a takva politika, sloge, zajedništva i socijalne pravde, koju zagovara Hrvatska seljačka stranka, je nužna i danas kada mladi ljudi odlaze iz Hrvatske jer ne mogu ostvariti egzistencijalni minimum. Radić je govorio o raslojavanju sela i iseljavaju, danas ponovno prijeti depopulacija seoskih prostora, a cijele obitelji spas traže na tržištu rada Europske unije. Hrvatska seljačka stranka odlučno kaže NE takvoj politici. Obrazovanje i zapošljavanje mladih je prvi prioritet, mladi ljudi su spremni raditi, oni vole svoju Domovinu, a Hrvatska Vlada im mora pružiti priliku.

Danas je i puko preživljavanje, u situaciji kada imamo jednako zaposlenih i umirovljenika, luksuz koji si teško mogu priuštiti svi građani. HSS, zato, traži smanjenje PDV-a na hranu već pun četiri godine, dobra politika je samo ona politika koja će osigurati da u Hrvatskoj nitko ne bude gladan. Socijalna politika koju zastupamo temelji se na zapošljavanju, obrazovanju, dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, zajamčenoj minimalnoj plaći i mirovini koja će osigurati život dostojan čovjeka jednako kao i smanjenje broja primatelja socijalnih naknada.
Zalažemo se za pravednu raspodjelu hrvatskog prirodnog bogatstva kojim može i smije upravljati jedino hrvatski narod, a za to je potrebno zajedništvo.

I danas su aktualne njegove riječi:

“Vladati znači učiniti da narod nigdje i nikada ne bude gladan, da narod bude zadovoljan. Vladati znači, dakle, u prvom redu čuvati narod od bijede. Svaki naš čovjek treba da znade da nama sloboda ne smije biti samo gospodska parada, nego da nam ona upravo nameće veliku odgovornost i veliku brigu, najprije i najviše za narodnu prehranu. Kad je do sada u tom bilo zlo, rekli smo, ‘kriv je Madžar, krive su centrale, kriv je sistem ove Monarhije. Sada ćemo, visoki državni sabore, za svaku oskudicu biti krivi mi sami. Suverenost ne znači samo slobodu nego i ogromnu odgovornost'”.

Hrvatska seljačka stanka je spremna preuzeti odgovornost i sudjelovati u vođenju Republike Hrvatske u pravedniju i za hrvatske građane sigurniju budućnost temeljenu na miru, slozi  i pravdi temeljima radićevštine.

Ilija Maoduš:
“Bogatstvo misli i ideja, temperament, izvanredno reljefno ocrtavanje stanja i prilika, bile su samo neke od odlika govora Stjepana Radića. U borbi protiv velikosrpskog hegemonizma, Radić je smatrao da je parlament jedino mjesto gdje se mogu izboriti temeljite promjene političkog sustava. Doista, kritike vladina rada iznošene su na političkim skupovima, u stranačkim listovima i u Narodnoj skupštini u Beogradu. Radić je zbog svega toga često kažnjavan, osobito kada su se njegove kritike okomile na vanjskopolitička pitanja. Boreći se protiv hegemonije srbijanskih stranaka i velikosrpstva, isticani su zahtjevi ravnopravnosti u vlasti. Hrvatska seljačka stranka sve je otvorenije istupala sa zahtjevom za promjenu političkog stanja. Stjepan Radić sve je češće isključivan sa sjednica.

Verbalni sukobi zastupnika pretvarali su se u fizičke obračune i oružane sukobe, jer su neki zastupnici pokazivali da imaju i vatreno oružje. Na dan 20. lipnja 1928.godine zastupnici HSS-a savjetovali su Stjepanu Radiću da ne ide na skupštinu, jer postoji opasnost da ga tamo ubiju. Radić je rekao da osjeća što se sprema, kada je izrekao i onu svoju poznatu rečenicu: “Zapamtite da sam ja kao i vojnik u ratu, u rovu, iz koga vodim borbu za prava hrvatskog seljačkog naroda. Ili ću iz toga rova izaći kao pobjeditelj, ili će me iz njega mrtvoga izvesti u hrvatski narod”. Puniša Račić i Tomo Popović, već su dan prije zaprijetili Radiću, da bi Puniša Račić za govornicom izrekao: “I gospodo kao Srbin i narodni poslanik kad vidim opasnost prema svojoj naciji i otadžbini, otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje koje treba da zaštiti interese srpstva.” Račić je sa govornice nastavio svađu, posegnuo u džep i izvadio parabelum. Prvi hitac pogodio je Pernara, zatim puca u Đuru Basaričeka, Stjepana Radića, Ivana Grandija i Pavla Radića. Đuro Basariček i Pavle Radić na mjestu su ubijeni. Pernar i Grandi preživjeli su atentat. Teško ranjeni Stjepan Radić umro je nakon mjesec i pol dana.

Bila je to organizirana zavjera, gdje je atentat bio unaprijed pripremljen. Ubojstvo zastupnika HSS-a izazvalo je prekretnicu u političkom životu zemlje. Zadnji politički dokument, rezoluciju kojom je poništeno dosadašnje državno uređenje s nizom drugih prijedloga, Stjepan Radić potpisao je na bolesničkom krevetu 1. kolovoza 1928. godine. Tjedan dana poslije, 8. kolovoza umro je od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini.

Stjepan Radić, tadašnji vođa hrvatskog naroda, povijesna je veličina koju nitko ne može osporiti. Njegov neumrli duh koji je hrvatsko seljaštvo vodio u mnoge bojeve i danas kao neuništivi fluid lebdi iznad nas, bdijući nad našim sudbinama. Mi, danas ovdje okupljeni živimo u sadašnjosti, ali ne smijemo zaboraviti prošlost. Naše kolektivno pamćenje nalaže nam da nam je čast i privilegija biti članom Hrvatske Seljačke stranke.

Svojom smrću uvijek skromni Stjepan Radić nije prestao biti Narodni vođa do današnjih dana. Bio je i ostao nacionalni vođa i mučenik čija nam smrt i mučeništvo služe u obrani hrvatskih nacionalnih, političkih, kulturnih i gospodarskih ideala. Sada i danas moramo se zapitati, jesmo li dovoljno naučili iz naše povijesti!”

Ostavi komentar